Reportaža o festivalu u Slobodnoj Dalmaciji

Imotski je dobio svoju Ultru. Ma daleko ipak, daleko od one splitske. Ovo što se od petka u podne do nedjelje u rano jutro događalo u predivnom ambijentu oko rijeke Vrljike na imotskoj Perinuši, čini se da je na neki način „začinilo“ ovogodišnje do sada izuzetno bogato imotsko ljeto. Petnaestak tisuća ljudi, što je za imotske pojmove izniman broj, na jednom mjestu, petnaest tisuća ljudi koji se njišu svatko uz „svoju „ glazbu, gdje plešu i majke i djeca, očevi i djedovi, i gdje osim glazbe i osmijeha i nema ničeg drugog, zaista je pravo ogledalo drugog po redu Magic Time Vinyl Festivala.

Kada je prije par godina glazbeni zanesenjak Velimir Vele Vuković uz nekolicinu svojih istomišljenika pokrenuo ovaj projekt,mnogi su bili sumnjičavi.

- Da ja obožavam glazbu sa starih gramofonskih ploča. Odgojio sam se uz njih i gramofone. I tako riječ po riječ nađem srodne glazbene duše Tomu Matkovića, Vedrana Vrčića i još mnoge. Hajdemo spojiti glazbu i ekologiju, kažem prijateljima. Hajdemo pustiti tu vinylsku glazbu uz tu našu rijeku izvorište života Imoćana,da nam uz njene zvukove žuborenja uđe i glazba iz nekih davnih vremena. Pristadoše i evo što smo drugu godinu za redom napravili. Vidite te razdragane ljude, vidite da se svi njišu uz glazbu, vidite kako sjede i gledaju u čistu rijeku. Rekao bi da je ovo eko-glazbeni festival. Mjesecima je mala vojska mojih prijatelja čistila okružje rijeke, mjesecima smo pazili na svaku travku, danima i noćima uređivali binu i ostale sadržaje, ali tako da ne diramo u izvornost okružja. I evo vidite što smo postigli, oduševljen je Vuković.

I doista imotski festival gramofonskih ploča bio je zasigurno nešto što Imotski nije doživio. A gosti? Prva liga. Zorica Kondža i Dado Topić, legende. -Pazite ovo je fantastično riječi su rock legende Dade Topića. Ovoliko ljudi,majki s djecom,očeva, baka i djedova na jednom mjestu i slušaju glazbi i plešu. Pa u Zagrebu bi na ovoliku masu bio i kordon policije. A ovdje samo glazba, glazba, i glazba. Fantazija, veli Topić.

-Ovo me vratilo u dane najljepše mladosti. Pustala sam od gušta pisme koje sam nekada slušala. A ambijent. U rijeci bačve, na njima stari radio prijemnici, na starim seoskim klima izložba starih gramofona. Zaista nigdje ovo vidjela nisam, oduševljena je Zorica Kondža.

Spomenusmo imotsku Ultru. Na ovoj imotskoj konzumirala se samo piva i sokovi (sve kroz fiskalnu kasu prolazili računi), na imotskoj su u masi plesala mala djeca sa majkama, na imotskoj si ako si bio žedan a nemaš novaca,mogao spustiti ruke i piti bistre vode.I konačno sve je bilo to popraćeno nekom lijepom glazbom,koja budi sjećanja na neke lijepe davne dane.

Ovdje uistinu treba spomenuti malu vojsku volontera.Tko će ih sve nabrojiti.No svima kapa dolje .Jer 70 sati neprestane glazbe, rekosmo petnaest,a možda je bilo i koja više tisuća ljudi, a da nema nikakva ekcesa, pa niti plastične čaše na livadi gdje se održavao festival, to je i druga vrlo važna poruka drugog po redu Magic Time Vinyl Festivala u Imotskom.

 

Tekst i foto Velimir Braco Ćosić